kuca duhova

evo,koliko je proslo od zadnji put?
ne znam sta da vam kazem...nije vise nista kao prije...hm...hvala Bogu,na neki nacin
nisam zavrsila tretman do kraja...u sustini,to jos traje sve,al necu vise ici...nekako sam se pomirila s cinjenicom da je to dio mene...
bilo je skoro nestalo jedno vrijeme...al evos e opet vraca...izvjestavat cu vas...ko zna...

ok,sada se definitivno blizi kraj ovom blogu...mislila sam da ne objasnjavam nista,nego da ga tek tako zatvorim,ali nemogu...
iako nisam pisala duze vrijeme,i nisam odrzala sva svoj obecanja nadam se da ce te shvatiti,vi koji ste mozda,i rado ovo citali.
nemogu vishe!nemogu!samo sto nisam poludila skroz.idem na lijecenje...tj.na skidanje svega toga sto imam na,ili mozda cak,i u sebi.
a nesto imam.svjesna sam toga i bez necijeg misljenja,ali potvrdila mi je to josh jedna osoba,koja inace ima kontakta s tim.radije cu se podvrgnuti njegovom ucenju,i njegovim mocima,pruzenim mu od Boga,nego trpiti kasnije papir na kojem pishe da sam mentalno bolesna...
jedini josh problem je u tome sto moram ubjediti oca,da mi je potrebna pomoc...a Bog samo zna,kako to nije nimalo lahko...
nemogu uciniti ono sto sam planirala,jer je previshe opasno...mislim da psihicki nisam dovoljno jaka da se suprostavim donni isabeli,a strah me je i za D....medjutim,i nju cu da nagovorim da se pokusa rijesiti toga...jer kolko god to nama bilo zanimljivo u pocetku...kasnije je bilo scary to death...vjerujte...nije nimalo lahko zivjeti s tim...osoba od koje sam ocekivala da ce mi vjerovati,mi je iskreno rekla,da ne vjeruje....vjerovatno sada misli da sam luda...i krivo mi je zbog toga,medjutim,nemogu to promjeniti...mozda ce vrijeme donjeti zaborav,i opsrost,i rijesiti tu situaciju...zato mi je osoba od koje sam se najmanje nadala da ce razumjeti,pruzila veliku podrsku,moralnu.pruzila mnogo ljubavi bez i jednog dodira,ali se nadam da ce me uskro moci zagrliti kao i obecano.
oprastam se od ovog svog djela koji zivi u meni...od danas pishem novo poglavlje u svom zivotu....ovo prije njega ce ostati tu vjecno...osatait i podsjecati na to...ali necu dozvoliti vishe da utice na mene.moram se rijesiti ovoga...ispricala bih vam rado sta se desilo,ali nemogu,nadam se da necete zamjeriti.obrisat cu,medjutim,ovaj blog tek kad sve prodje.do tad cu mozda i napisati nesto kratko,a mozd ai ne...ali svjesna sam da nece proci od danas na sutra...i svjesna sam da mi treba pomoc...mozda i jesam luda,mozda se ovo sve i nije desavalo stvarno,mozda sam to samo zamisljala,mozda...ali postoji previshe osoba koje su mi potvrdile da se to desavalo,i koje su bile svjedoci mojih preobrazbi...a mozda sam i te osobe samo zamisljala?ne...znam da nisam...ali to zelim vjerovati...zelim vjerovati da ce ovaj koshmar prestati,i da cu se jedno jutro probuditi,i doruckovati,izaci mozda i vani,provesti taj dan kako zelim,leci spavati,i pomisliti :
"sasvim normalan dan...sasvim normalna osoba"
maybe...one day...maybe for sure...maybe this lady,won't be a lady anymore...

uglavnom,josh radim na tom postu,pa se nadam da ce ispast dooljno dobro,da vas ne razocaram...eto necu josh brisati blog...
moram vam pricat nesto jer sam zabrinuta...
u subotu smo D. i ja bile zajedno vani(bajram se proslavljao i tako),i dosla je S.(moja najbolja haverka inace-spominjala sam)...uglavnom,samo sto su usle,i sto smo se vidjele D. je pocela halucinirati na neki nacin,i gubiti svijest...
evo od subote mi sve govori da je ne popusta osjecaj da je neko u opasnosti...odmah sam nekako pomislila na S. i znala sam da ima i veze sa mnom,ali mi je D. tek maloprije rekla da misli da smo nas divje u pitanju...da cemo da patimo i tako...vjerujte nije mi vishe vazno cak i da patim ja,al ne zelim da se S. ista dogodi...stvarno ne zelim!ali i ja imam slican neki osjecaj.uglavnom,nisam se cula sa S. dva dana...trebale smo u ponedjeljak na kafu,kako smo se dogovorila u nedjelju,ja nisam mgola u pon,a ni ona nije javila da li moze ili ne...sad ne znam gdje je,al nadam se d aje sve ok,iako mislim da trenutno jeste...ili se to samo nadam?ne znam sada razlikovati nadu od predosjecaja...primjetila sam to...bash sam kontala o tome,i da moze biti dosta opasno to...
desava mi se opet da sam telepatski "povezana" s nekim ljudima...ono,sitnice su to,ali se desava.vrsim istrage josh uvijek oko isabele i prstena z luxora,i vjerovatno vam zvuci glupo,al mislim da isabela zna da je tako...mislim da nas cak ocekuje...ali isto tako ja znam da se mora ovo zaustaviti sto prije...neduzni ljudi prodaju svoju dushu djavolu za kratkotrajnu srecu ovog zivota...

htjedoh ti pisati koment,al je predugacko za tog ipak.evo samo kratki predujam na sve to...pripremam post o tome,al trebat ce malo vishe vremena za to,jer sam tek u pola istrazivanja.samo cu ti reci da vec neko vrijeme D. i ja "pratimo" rad "done isabele",i da ovih dana trebamo ici u posjet njoj,tj.ako ona uopce postoji,jer nakon istrazivanja koje sam vrsila,nepostoji nikakav dokaz za postojanja te zene-medjutim...ako pogledash "kupone" vidish da se sve vodi pod nekim imenima nekih preduzeca "hi-tec" i "lijepa i zdrava",koje se nalaze u srajevu,na dvije razlicite,a ipak slicne lokacije.i samo da ti kazim da postoji najmanje 30 razlicitih vrsta prstenja koje je howerd carter nasao u luxoru,ali on u svom dnevniku(bar ovo dokle sam ja stigla s istrazivanjem)ne spominje niti jednom da je neki od njih zadrzao,niti da ga je nesto posebno odusevio neki.tutankamonova grobnica i uopce egipat i piramide cuvaju mnoge tajne,ali na zalost to cesto postjae sredstvo zaradjivanja,marketinski trik,jeftinih ljudi koji za novac i dushu prodaju(doslovno).vishe o tome uskoro.strpljenja malo.naravno,ako vas zanima.a sve ovo je samo zbog toga sto smo D. i ja shvatile da sve ovo sto nam se desava mora imati neku svrhu,i dugo se vec pripremamo za ovaj posjet donni,i pozelite nam srecu i psihicku snagu da izdrzimo.znam da zvuci glupo,ali jedan pogresan krak,tacnije jedna pogresna misao,jedna neobuzdana zelja koja bi se otela u tom trenutku bi nas mogla kostati svega!

evo...sta se desi...ja mislila pisati o halloween-u al vidim ima mali milion blogera koji su pisali o tome...ev ja cu malu verziju koju ja poznajem,pa cu vam dati i dva-tri recepta:D31.10.-samhain ilitiga poznatiji pod nazivom heloween...ili skroz pod naski,noc vjestica...
svima vrlo poznat dan,i nekim poznato to da je sutradan,znaci 01.11. dan "svih svetih" koji se slavi kod katolika.
iako je heloween postao kult u svijetu,i mnogi smatraju da je dosao iz "amerike",ipak vas moram razocarati,ako ste i vi tako mislili,a ako niste-blago vama:D al ipak procitajtte ovaj ostatak...
uglavnom,heloween,odnosno samhain,dolazi od kelta...znaci ima mnogo duzu tradiciju nego sto se pretpostavlja(ako uzmemo u obzir kad je otkrivena amerika,a kad su postojali izvorni kelti).to je,po paganskom(latinski:paganus-onaj koji je dosao iz sume,ilitiga-seljak-pojednostavljeno) vjerovanju,dan krajeva i pocetaka-nova godina.to je doba kada je linija izmedju svjetova najtanja pa bica iz drugih dimenzija mogu lahko preci u nashu.nekad su ljudi morali u to doba ubijati zivotinje(zbog prehrane,jel)pa je oznacavao doba zrtve.pocinje znaci doba tame i hladnoce,i mi palimo svjece za dushe nashih umrlih(ako se ne varam,na dan "svih svetih" se takodje pale svjece za umrle...).u nekim zemljama(npr.u njemackoj)djeca prave takozvane Jack-o-laterne...i svijece u njima trebaju da u isto vrijeme plase nepozvane goste(zle duhove)i obiljeze dobrodoslicu dobrim dusima.u tim danima,vjestice jacaju svoju vezu s bozicom(druga prica...uglavnom,je bozica navodno rodila sina u periodu izmedju 20. i 23.prosinca,a taj se period naziva YULE,od toga dana do middsummera dani pocinjeu jacati,kako bi svjetlost prevladala tamu,i tada se slavi izlazak sunca kao radjanje boga...za middsummer postoji interesantan podatak,kojem bi se vjerovatno nasmijali,pogotov djevojke,al nemogu sad o tome),i predaju se potpuno zemlji i drugoj dimenziji.
medjutim,oprez svim onima koji misle da je to dan za salu,i da se treba igrati magijom...
naime citav period od Samhaina do Yula je period destruktivnih sila i treba se kloniti vjesticarenja i magije u tom periodu.
inace paganski korijeni su u skotskoj kod starih kelta,a pogotovo na otoku Man,na koji su nekad davno isli mladici na obuku,ali se isto smatra da je tu rodjen paganski bog...medjutim o tome next time...
medjutim na samhain se spremaju razna jela i napitci(koje i obican covjek moze spremati,znaci nemaju veze s magijom,nego se radi okusa i u cast bica iz druge dimenzije spravljaju),i vjestice tuguju za svojim umrlima(premda se smatra da neke vjestice mogu dostici vjecnost,ako nauce zivjeti izmedju dvije dimenzije...al to je druga prica...inace,vjestice ne vjeruju u cistiliste,niti u pakao ili raj(dzenet ili dzehenem),nego samo u to da je ovaj svjet samo jedno odmoriste na putu ka drugom svjetu).
uglavnom,znaci sve je poteklo od kelta,ali se kasnije to ucenje i citav pokret iskrivio,tj.iskrivili su ga rimski svestenici i irski iseljenici u ameriku... a opet,josh jedna informacija...pagani vjeruju da je njihovo vjerovanje starije od svakog drugog...pa sad...et...tako smatraju da su im mnogi obicaji ukradeni,pa samim tim i ovaj obiljezavanja samhain-tj.dan 'svih svetih' i samhain se skoro pa podudaraju...ne samo to,nego i uskrs-prije su kod pagana tada jaja crtana i skrivana da ih djeca traze...al dobro...necu ja o tome,jer u sustini nemam nista s tim... ovo me je samo zainteresovalo jerbo je interesantno(jao skolop recenice je genijalan!)...uglavnome vo vama pra recepata...


"vjesticji gorog" - 4 zlice meda,4 zutanjka,4 zlice naribane cokolade,8 dcl mlijeka,cimet,klincic
zutanjci i med pjenasto se umjesaju i raspodjele u 4 salice,posipa se cokoladom,prelije se vruce mlijeko ,doda se cimet i klincic te se prelije s vrucim mlijekom

"Galski eliksir"-u 1l crnog vina stavite namakati 350g secera (po mogucnosti nerafiniranog),jabuku izrezanu na snite,12 klincica,12 badema istucanih s kozicom,malo dumbira i cimeta (stavi na tamno mjesto)
-nakon 24 sata procijediti
-mozete staviti i malo ambre---No oprez !! ona je afrodizijak

Upaljeno grlo--vrlo je lako napraviti sirup
2 velike zlice lista bijelog slijeza
2 velike zlice kadulje
4 velike zlice vode
-pomjesajte biljke i vodu i kuhajte na laganoj vatri,kada zakipi drzite jos minutu
-nakon toga poklopite i pustite 5 minuta,nakon toga procijedite i dodajte med ili javorov sirup

Kod gripe i prehlade imunitet vam se brzo vraca ako u zdjelu umutite jedno zumanjce i polako uz mijesanje dodajete toplo mlijeko,dodate nakraju med i pijete toplo.
A s obzirom da zivimo u vremenu prepunom stresa preporucam vam savrsen caj
40 g mente
40 g kamilice
80 g gospine trave
80 g lavande
20 g maticnjaka
-biljke dobro promjesajte i stavite u platnenu ili papirnatu vrecicu
-uzimate 1 zlicu caja na 1 salicu,prelijete vrucom vodom,ostavite 15 minuta ,procijedite i pijete
-2-3 salice dnevno svjeze pripravljenog caja ...i nema vise nervoze

uzvajte u novoj godini(jesam li rekla da je za pagane ovo nova godina?nisam?pa eto sad govorim...) i josh jednom ...HAPPY HALLOWEEN

u nedjelju slijedi mali uvid u samhain sto sam skontala ovih dana:D eo...sad...nesto drugo...eh,skuzila sam nesto...
maloprije sam bila sama u kuci,i bio je mrak...eh,nemojte se nadat nicem scary,jer nije niceg bilo...i to je razlog sto vam pishem...
sjecate se one cure,kostur fazon...uglavnom,bila sam sama kuci,i pocela je dozivati...govorila sam"dodji sada,evo,ako zelis..."
medjutim,curi ni traga!nisam cak ni osjetila da je neko tu...nigdje nista...dodushe jest u tom periodu kad sam je dozivala bio ezan(pozivanje na molitvu kod muslimana),al ipak...to me je dovelo do zakljucka,da je ona najvjerovatnije samo proizvod moje maste,tj.straha...halucinacija ili iluzija(tacnu razliku vam ne bih znala reci...imam 2 iz psihologije )...uglavnom,pomalo me je to smirlilo,ali i s druge strane razocaralo...ponadala sam se da mi moze reci nesto za D.-inu polusestru(joj,u sta ja sve vjerujem...ccc...al et).
uglavnom,to bi bilo to...nista bitnije se nije desavalo...ono,standardno...imam osjecaj da svako 5 mjeseci imam neki scary period...mogla bih vam nocas pisat o mmom prstenu,i o noci kada me je bjes obuzeo,i kad sam bila toliko obuzeta zlom,da sam svoje dlanove "bushila" iglom...al,nemam vremena sad...eto,obecavam drugi put...napomenite me...ispricat cu vam sve detaljno,samo...iduci put i promise:-)
i ovim putem bih da se zahvalim onima koji "me" citaju i koji mi vjeruju.tnx people!:-)

skontala sam da mi mama ne vjeruje bash...mislim,u pocetku mi je vjerovala,al sad...ne znam...mozda mi nikad nije ni vjerovala...nije bitno vishe...
nije bitno...
sutra je sest mjeseci od smrti R.-a(pogledaj post,ili dva,ili tri ispod:)),i ja se danas vec osjecam cudno...postim,i nikad mi nije bilo ovako tesko,a nije josh ni podne.osjecam s ecudno,osjecam onu prazninu u plucima.ma nemora mi niko ni vjerovati,ja vjerujem.ok,mozda sam luda,mozda sam shisofrenicarka,mozda sam skroz odljepila,al kako da to znam?da nije bilo toga s robijem,shvatala bih sve to(kao do tada)kao shalu,i ne bih nikad nista spominjala,jer znam sta se kaze o takvim ljudima-odrediste:ludnica!
al,posto imam ipak svjeoke da sam to predosjetila,imam dokaze da mogu vidjeti neciji zivot,tj.da mogu znati o njemu svasta nesto,a nikad ga prije nisam vidjela.imam i za to dokaze,i svjedoke,ili...svjedoka...al ipak imam.
mora da sam luda,ali vjerujem da je tako.
D.mi je javila da je nesto strasno sanjala,al da moramo uzivo o tome.
meni je opet sinoc bila u sobi,tj.ispred sobe...na pragu...opet je bila tu,ta neka djevojka...ne znam ko je,al izgleda cudno...kad bolje razmislim,izgleda kao kostur obucen u crni dzemper,i ima dugu tamno smedju,ili crnu kosu(mozda i nije ni jedna od te boje-bio je mrak)...ok,i ja,ako emo iskreno,sumnjam da je ona stvarno tu...vishe mi se cini da je proizvod moje maste...ali samo njena pojava njen lik,ali to da mi govori "shhhhh",neko-ne znam ko,mozda ona,a mozda i ne kaos to vec rekoh...uglavnom,to shh je stvarno...drugacije je od njene pojave...ona je dosad jedna koja je stajala tako dugo preda mnom,da je mogu dobro vidjeti,i nije nestajala tek tako u sekundi(kao svi oni drugi,znate sto sam pricala-okrenem se,kad tamo neko sjedi,okrenem se ponovo,nigdje nikog...kuzite...al ne i ona,ona ostaje,sve dok ne kazem da ode,,,da me pusti da na miru spavam,nek mi dodje drugi put...i tad ona ode do prozora(znaci otvori vrata sobe,skroz,udje u sobu,ode do prozora,i nestane)...medjutim,osim sto otvori vrata(ili mi se cini,vishe ne znam,vjerujte,i to me buni...nisuam sto posto sigurna),nemam nikakvih materijalnih dokaza za to...a dodushe nemam ni za ove ostale,osim sto je i D.jednom jednog vidjela sa mnom,i on je odmah nestao,kao opticka varka.
al,nekako za njih,znam da su tu stvarno...a ona,ona me muci psihicki tako...ne znam jel je stvarno vidim,ili ludim...ne znam...i to me ubija...
nije se odavno nista ajce desilo,tj.odavno nisam osjetila nista jako...onako,da znam o cemu je ijec...sve su neki cudni,pomjesani osjecaji...nekako,neshvatljivi za moj um...josh ih ne poznajem...josh se nisam tako osjecala...
sad ce samhain,ili noc vjestica,i kolko je meni poznato,u periodu od samhaina do Yula(21.-23.prosinac,cini mi se...) vladaju destruktivne sile,i zato treba biti oprezan...mozda za nekog babine gatke,al meni vazno,zato sto to znaci da imam josh samo 5 dana da otkrijem ko je Ona,i da otkrijem sta znaci ovaj osjecaj,nakon toga se moram umiriti,htjela to ili ne...
heheh,sjetila sams e da smo se D. i ja jednu noc pitale,cemu sve ovo,zasto mi,i onda smo u shali rekle,da cemo sad biti ko one charmed sestre :)
to je bilo smjesno i glupo,al...razmisljajuci o tome shvatile smo da ne smijem previshe da se zanosimo time,da ans nebi doslo glave...
mislim,ko bi nam vjerovao?ista?niko nam svakako ne vjeruje...skoro niko...
joj ne znam,ali se nadam...nadam se da ce sve ovo izaci na dobro...dum spiro,spero...
do iduci put.mozda vam napishem nesto vishe o samhainu,ako vas zanima...

necu otici,ipak...bar ne s bloga...phoebe,sorry,morala sam obrisati tvoj posljednji komentar...znaci,i ti znas,,,pa ok...haj,et...znate vas dvije...znaci ja ne idem,al je trenutno vrlo mirno(na srecu)kod mene...sto se tice onih 'cudnih' stvari...drugi put o tome...posdraf

osjecam da ovo ovdje pred kompjuterom nisam vishe ja.i mam mi to non-stop govori...tjera me da gledam video snimke kad sam bila mala,govori kako mi je nestao onaj sjaj u ocima,kako nisam vishe kao prije vesela...a i nisam..sjecam se,dodushe blijedo,toga da me nikad nista nije moglo "ubiti",baciti u depru...a sada me nista nemoze dici iz toga....
glup osjecaj,vjerujte...ne,to nisam vishe ja.istina,nemam vishe sjaja u ocima...
danas mi je mama rekla da ima osjecaj da me je nesto obuzelo,da ne pripadam vishe sebi...i ja imam isti osjecaj.
ne znam kako je ovo pocello,ne znam sto,ne znam kad ce i da li ce ikad prestati,znam samo da nije dobro,a da li ce ikad biti...ne znam ni to...
osjecam se slabo,jedva pomjeram prste po tastaturi,i kolko god ja thjela pisati josh,nemogu vishe...

premda nema veze s ovim...
ipak...
dirne me ova pjesma...i upravo je slusam

soldier of fortune

I have often told you stories about the way
I lived the life of a drifter waiting for the day
When I'd take your hand and sing you songs
And may be you would say
Come lay with me and love me
And I would surely stay

But I feel I'm growing older
And the songs that I have sung
Echo in the distance
Like the sound
Of a windmill going round
Guess I'll always be
A soldier of fortune.

Many times I've been a traveller
I looked for something new
In days of old when nights were cold
I wandered without you
Those days I thought my eyes
Had seen you standing near
Though blindness is confusing
It shows that you're not here.

Now I feel I'm growing older
And the songs that I have sung
Echo in the distance
Like the sound
Of a windmill going round
Guess I'll always be
A soldier of fortune

Yes, I can hear the sound
of a windmill going round
I guess I'll always be
a soldier of fortune.
I guess I'll always be
a soldier of fortune.

evo mama prica s nanom na telefon...nana kaze da je sannjala dedu,da jjoj je on bacio sihire,sto mi nemozemo vjerovati...mogu misliti kako je mami...a kako je nani...
ja sam se juce(ovo je stranica iz dnevnika od srijede) nasla s D.,iako to nismo planirale,al morale smo...bile smo u bircu jedan sat,moja mam misli da sam bila na debati...i trebala sam,al je ovo bilo vaznije...dosle smo dolje u birc,a N. je sjedila tu...D. je odmah bila ljuta na nju,i nije se htjela pozdraviti...
D. ju je zvala prije da dodje po nju u skolu,a N. joj je rekla da nakon skole ide odmah kuci,da nemoze...uglavnom,kad je D. vidjela da ju je slagala,bila je ljuta uzasno...sjedile smo dolje,i meni se desavala da se jednostavno osjecam kao da nisam u svom tijelu...nekako se gubim iz tijela,i sve je u nekom irealnom obliku...a D. je bila nervozna i drhtala je svo vrijeme...citavo vrijeme smo ponavljale(sto mozda za nekog sa strane zvuci glupo,al nama je jedino normalno u svemu tome)da se najradije ne bi odvajale jedna od druge...jer stvarno,tako se osjecamo sigurnije,a kad smo razdvojene citavo vrijeme mislimo da ce se nesto loshe desiti...ali smo jednom momentu skontale da postoji treca osoba,koja mora biti sa nama...nemora imati isto sto i mi,al mora nam vjerovati...meni se ukazala slika:D.,ja i S. prelazimo ulicu...sve u crnom,samo S. ima nesto crveno oko struka,i crvene pramenove....i D. me pita,prije nego sam ista rekla da uopce mislim na to..."imala je nesto crveno ?" i ja joj kazem na koga sam pomislila..ali ja uvijek pomislim na S.,kad trebam da se sjetim nekoga,bilo koga...nekako navika postala...D.me je ponovo uzela za ruku,i ponovo pocela plakati,ali se ovaj put uzasno tresla...otisla je u WC,a meni su ruke krenule prema ocima(iako nisam plakala)i pravile takve pokrete kao da brishem suze...prvo desnom pa lijevom...kad je D.izasla iz kupatila rekla sam joj"radila si upravo ovo,pred ogledalom...tacno ovako,zar ne?"i pokazala joj...rekla je da jeste,al to vishe nije bilo iznenadjujuce,sad je to vishe normalno da se desava...trebala sam iz birca krenuti u pola sedam najkasnije,ali nisam mogla...nisam imala snage...krenule smo tek oko sedam,i ja sam je zamolila da ide s roditeljima gdje oni sad krenu...a oni su krenuli do komsinice...i ona je otisla s njima...kasnije dok sam bila u autobusu,zove me rodica od kuce da pita kad cu doci...ja govorim da nisam josh krenula,da sma ostala da veceram s njima s debate...D. mi tad salje poruku,da je otisla sa starcima kod komsinice,da ce sve biti ok,da se ne brinem.nakon toga me mama zove ponovo,i govori da sad gledam kako cu to objasniti ocu(sto toliko kasnim),D.odmah salje poruku:"neznam zasto al mi nesto govori da ti moram poslat poruku nemoj se brinuti i nervirati"
ja joj odgovorim na poruku i kazem sta je bilo a ona "sve ce biti ok molim te sta god da se desi ostani mirna misli na nesto lijepo budi smirena cuvaj se"
nakon toga ja dolazim kuci,i otac nije tu vec odavno,a mama je u kupatilu...izlazi iz kupatila i isprica mi za nanu...zove tetku i isprica mi da su mi rodjaka u subotu udarili u disku,da je bio sa djevojkom i nespreman,i da je za njega to sada blamaza...znam da jeste...i da mu zbog toga nista ne spominjem...necu!pricamo o josh nekim stvarima...i ja mami priznajem sta mi se desava,ispricam joj svasta i placem...ona isto place,i kaze da mi je nesto dobro baceno,da su to dzini oko mene...isprica mi da joj se dok je bila mala skroz javljalao da joj nesto navecer govori shhhhhhhhhhhhhhhhhhh...isto to se meni desilo nakon sto sam sinoc zavrsila s pisanjem dnevnika...
joj bilo je svasta nesto al ne da mi se sve pisati...
uglavnom mi je D. rekla da cu sanjat njenog sudjenog momka...sanjala sam vishe njih....al nekako mi je P. glavni u glavi,i V. moj kum...ne znam...i opet se u snu nesto radilo ili spominjalo vezano za marihuanu....
mama kaze da moram pod htino otici hodzi da mi to izbaci iz mene...da bi ona voljela a ja to nista ne osjetim...iako je i meni strasno,ja ipak mislim da treba da bude ovako bar josh neko vrijeme...sad ce ramazan,a ja non stop mislim o D.-inoj polusestri....pricala sam da se premicanjem slova u soljici dobije *...sto asocira na *(ime njene polusestre...)....njena polusestra koja je davno izgubljena zove se *,i ona ne zna nista o njoj,gdje je,dal je uopste ziva...ja imam osjecaj da znam nesto o tome...al ne znam josh sta je to...
jao!D. mi je rekla da je u mojoj sobi velika bol,da isto kao da je neka dusha tu zarobljena i pokusava mi nesto reci...pitala me je dal je iko ikad kod mene u sobi ubijen...nije,kolko znam...mi smo ovu kucu napravili i niko prije nas nije tu zivio...al sinula mi je sad misao...da ta neka dusha meni ne zeli reci nesto o njenoj polusestri...
"nikola sine,sta ti je?" ovu recenicu mi je rekao neki tip koji je bukvalno svoju glavu ubacio u moj,prodro u nju,onu noc kad sam napisala u dnevnik sta je bilo s danijelom,tj.kad sam legla da spavam(ponedjeljak,preksinoc)...kakav nikola???ko je nikola?!odkud meni to?!i ucinilo mi se da mi neko stoji iznad glave,a neeko je citavo vrijeme govorio shhhhhhhh...i cula sam cudnu melodiju...nekako finu,onako kako ja volim...gothic stil...al...bila je cudna ipak,a u isto vrijeme kad mi je onaj lik dosao,osjetila sam da mi cola pjeva na oba uha "ljubav to je mamurluk"...al bash pjeva,nisam to zamislajla,nisam ja to pjevala nego cola,realno...kao da mi je neko ubacio slusalice usi,odvrnuo preko maksimale,i pustio taj dio da mi cola odpjeva bez muzike...!!!
rekla sam mami da joj nisma htjela reci jer ce misliti da sam luda,al sad...rekla sam joj,i njoj je zao,i vjeruje mi,al zeli da idem hodzi zbog toga...a ja moram naci D.-inu polusestru...ne zelim ljudima buditi uspomene bolne,al...*...joj...a sto se N. tice...N. je vjestica...ona pati puno i zato zeli da i svi drugi pate...N. je vjestica!!!
Ne.(ona cura koju sam upoznala u petak s danijelom kad je sjedila)je isto bila u bircu,i kad je usla i ja i D. smo osjetile bol kod nje,i D. ju je pitala jel dobro,ona je rekla "ma dobro sam,malo prehladjena al dobro"...medjutim ja sam rekla D. kad je ona otisla"pitala si je zato sto si i ti osjetila da nije dobro?(D. je klimnula glavom smjeseci se)posvadjala se sa nekim,il je nesto saznala...to ju je puno povrijedilo...nije to ocekivala od te neke osobe...to je strasno boli,i ljuta je uzasno,ne zna sta da radi,al je obuzima zlo"...
jao,ova prica bi tako dobro prosla da se zapise kao knjiga,i doda se josh nekih stvari koje nam s desavaju,kao i svim ostalim "normalnim" osobama...
skontala sam da sam kad sam kupovala svoje nausnice,morala kupiti ove koje imaju slican znak kao one "charmed" vjestice...nesto...tri jedinstvo...

PETAK, 16.10.2004

nocas je D. dosla dolje kod mene,i prvo smo sjele u jedan kafic,medjutim,ona nije bila dobro citav dan,samo je spavala,i bilo joj je mucno,i samo je mogal piti vodu...to se i meni desavalo u pocetku,a ima dvije sedmice da mi se samo spava...onda je pitala imal neko mjesto gdje se moze shetati,i otishle smo do PARKA...tu ustvari u to doba noci hodaju samo narkomani,pijanice,i "zaljubljeni"parovi...mrak je uglavnom...medjutim nama nije smetalo sto su svi tamo mislili da smo skrenule s uma...morale smo tamo biti nekako...ne znam sto...ustvari znam,al polahko...
kad smo tek usli u prak,koji je pun svetiljki,i puteva koji uglavnom vode u potpuni mrak,ona je rekla"hej...vidi..."...nisam morala ni cuti kraj recenice,znala sam sta mi zeli reci.pogledala sam prema svetiljci,koja je stajala na raskrscu gdje je jedan put vodio ka centru parka,koji je bio totalno osvjetljen,a drugi je bio u potpunom mraku,ali je vodio ka jednoj kuci...tek sad kad ovo pishem kontam,d aje ona aksnije vidjela tu kucu iz drugog ugla,i rekla da ima osjecaj da su tamo svi odvogori na ansha pitanja,al kasnije o tome...nego da se vratimo na put...tj.taj put sam vidjela u viziji koju sam joj prosljedila u utroak,dok smo sjedile dolje,i kad sma joj gledala u soljicu,i vdiejla samo nas dvije i josh neku osobu...al to je bilo sve sto sam u soljici vidjela,nista drugo...uglavnom...znale smo da je to taj put...al nismo sada htjele ici tamo...jer u viziji nas je bilo tri...isle smo naprijed,i stigle do centra...desno ima jedan parking,zavucen i mracan...rekla je"sta je tamo?hajmo tamo...imam osjecaj da trebamo ici tamo...vjeruj mi"...malo sam se shalila govoreci"hajde...al nemoj da bude sad-vjeruj mi- i kasnije me ubijesh...heheh",al to je stvarno bila samo shala...uglavnom,meni se citavo vrijeme cinilod a je neko tu,gdje god se okrenem neko sjedi,stoji,il nas gleda,al kad trepnem,nema nigdje nikoga...nisam joj to govorila sve dok nismo skoro pa otisli u unutrasnjost parkinga...niej bilo nigdje nikoga,al ja sam oept imala osjecaj da je neko tu...i onda sam stala,i rekla da ne bismo trebali ici dalje...ona je stajala tu i odjednom rece
"jel ovdje neko ubijene...nedavno(jeste)...djevojka...u autu...(jeste...ubijena je iz pushke)...znala sam da moramo ovamo doci....ta je djevojka zbog svoje ljubavi ubijena...jel imala crnu kosu?(ne znam...jeste...ustvari,i ja sam je uvijek zamisljala nekako sa crnom kosom,ne znam da li sam je ikad vidjela...sliku mozda...)...on je ubio,jel tako...momak njen...rekao je prvo da dodje na to mjesto da joj ima nesto vazno i fino reci...ona je dosla,al kad je vidjla da on nesto vadi,pokusala je bjezati...on je pucao,ona se branila...prvo je u ruku pucao...pa je onda ubio...jel on u zatvoru?(nije.ubio se nakon toga odmah.)..." klimnula je glavom"hajmo...joj...evo sad se i meni ucinilo da neko tamo sjedi,kako sam se okrenula...(kazem ti ja...hajmo odavde...)..."...krenule smo nazad istim putem kojim smo doshle...medjutim...menis e opet desilo ono da mi se tjelo,kao odvaja od dushe...kao u nekom transu...manta mi se...sve je mutno...i suze idu na oci...loshe mi je...kako je ta cura samo dobra...ona stavlja svoju ruku meni iznad glave,i trazi da moj bol predje na nju...meni je(vjerovali ili ne)odmah lakse...ali,pogled mi je dalje odavde...jedno 200 metara ispred nas je jedno drvo..idem prema tom drvetu...nemogu se zaustaviti...i ona ide prema meni...kazem:"ovo drvo...vidi kakvo je ovo drvo...pogledaj...(ona:ovo je drvo mnogo patilo...)...da....vidi kako nice kao jedno,pa se razvdaja ali se oba djela obavijaju jedan oko drugog kao ljubavnici...(ovdje je dovje...)voljenih zakopano ili ubijeno...(mnogo su patili...nisu smjeli)da se vole...-doticem drvo-...puno je boli(sta osjecas)svasta...osjecam da moram plakati...ovdje(pod zemljom)su(kosti)kosti neko dvoje mladih...sigurno...osjecam da mroam plakati(ali nemoj)...necu..."
toliko sam puta bila u tom parku,sjedila pored tog drveta,prosla pored njega nikad nisma primjetila kakav oblik ima...nikad...do tad...
otisle smo iz parka,i nakon kratkog vremena se ponovo vratile...ovaj put smo isle prema drugom parkingu,na drugu stranu skroz....i tu je bio potpuni mrak...stale smo oept na pola puta...ona je bila tako slaba jedva je stajala na nogama...vidjela sam joj bol u ocima,iako je bio mrak...kazem"imam osjecaj kao da bi smos ad mogli nestati sa lica zemlje...tek tako...da nas nikad vishe ne nadju...(pa i mogli bi...postoji druga dimenzija....kao gledalo)da kao ogledalo(tu su neka bica,al ih ne vidish)...da isto kao da je ovaj svijet oslikan u ogledalu,i da su svi tu,zive tu kao i ovdje,samo sami...nigdje nikog...a svi su tu...samo ne vide jedni druge..."
kad smo se napokon vracale iz parka(istim putem kojim smo i dosli)...shvatile smo dvije par stvari.kada smo tek krenule ut aj park,tu noc,akd smos e nasle,prvi put smo se zapitale,kakva je u stvari svrha svega toga,zasto bash mi,ko je treca osoba,kako s ovim treba postupati...cak smo se i shalile govorei"hocemo se sad ko one tri sestre boriti protiv zla i demona,ili sta..."...jednostavno nakon sedmicu dana sto smo se "nasle",pocele smo shvatati da ustvari ne znamo zasto je sve to tako kako jeste...da ustvari ne znamo nista...samo znamo da vidimo samo loshe stvari...nevolje...ali kad smo se vracale,pricale smo o svemu,i shvatile da kolko god mi nekad bile ogorcene,uvijeks mo obje vejrovale u Boga(mozda ne i upraznjavale tu vjeru na isti nacin...ali ipak,vjerovale),i da ne smijemo izgubiti tu vjeru,jer akos e to dogodi,onda cemo propasti...isto tako smo dosle do zakljucka,to jest ja sam je upozorila,jer znam sta je sa mnom bilo prije par mjeseci kada me je obuzimao bjes,kao nju sada...jednostavno ne smije dopustiti da bjes pobjedi!ali smo i shvatile da moramo pronaci trecu osobu,i moramo poraditi an svemu tome,da to unaprijedimo u pozitivnom smjeru...jer,dobiti dar od Boga je ejdna stvar,ali odrzati ga u zivotu,i odrzati ga cistim,sasvim druga...

tako lud i cudan dan...
ustala u sedam ujutro,izasla van,otisla do birca,stigla u pola devet...d. kasnila pet minuta...nista strasno,s obzirom na to kolko su drugi znali kasniti...
ulazimo u birc,sjedamo dolje,i prvo jedna drugoj ispricamo sve pojedinosti ponovo...oko onog s R.,njenim cukom,i citanju misli,i tome...i onda pocnemo o snvoima...ona se svog sna od sinoc nije mogl sjetiti,pa sam ja pocela pricati svoj...i ja sam ga se sjetila tek kad sam pocela pricati,ali u po frke me ona prekine,i nastavi umjesto mene,i onda naizmjenicno,ona postavlja pitanja tipa"jel bio takav i takav tip" a ja govorim"jeste" i tako....uglavnom je bilo cudno pravo,jer je znala sta sam sanjala...isto kao da je bila tu....al,ja se kasnije sjetim,da ustvari i jeste bila tu!posmatrala me je kao mrtvac,vamir,sva bljeda,spustenih,opustenih ruku,i ona i ja smo je tako opisale(tesko je za objasniti)...al da prvo ispricam san...kolko se sjecam...
ne sjecam se prvog djela,samo od onog kad ja ulazim u klub koji me podsjeca na mjesavinu birca i drugog jednog kluba,i tu je ko neki darkerski party,konobar je konobar iz birca(koji nas je jutros sluzio),sve je mracno,svi smo u tamnim stvarima,i ja dolazim do s. i Da. koje sjede za jednim stolom i pushe,s. mi nesto govori,al ja je ne razumijem,narucujem pivo i stavljam cigare na stol,samo sto to uradim ulazi moja mama u nekim kucnim stvarima,i vuce me za rukav isprepadano i zabrinuto(sto je d. pogodila-ustvari vecinu ovoga sto cu reci ona je znala prije nego sam joj rekla),i ja govorim,hajd eto me...izlazimo iz tog kluba,u ulicu gdje je noc,i rasvjeta je ukljucena,a u klubu pored vrata stoje dva tipa,duge kose...jedan nosi pivo u jednoj,a cigaru u drugoj ruci,i prica s ovim drugim tipom,a za stolom sjede josh dvojica,jedan ima tamno smedju zavezano kosu,dugu,a drugi svjetlo smedju=plavkastu kosu,isto zavezanu.i oni nesto pricaju.ovog smedjeg tipa je i d. pimjetila,i pita me jel on nosio maicu crnu sa nekim bjelim(njoj se ucinilo da su zuta) slovima,od nekog benda vjerovatno,ali ni jedna ni druga nemozemo skontati sta je tacno na maici...znam da je pored vrata ogroman slayer plakat,i da su svuda po zidovima u klubu,slike,plakati,da je neki metal party-slayer party...il tak nest...uglavnom,odlazim sa svojom mamom(ali,inace uvijek san sanjam iz svoje perspektive,a sad sanjam iz perspektive nekoga ko me posmatra....i gleda kako zatvaram vrata...i onda se odjednom pojavljuje van...),i dolazimo "kuci" al to nije nasha kuca,nego kao onaj jedan dio u grad...stara me zabrinuto ispraca,i ja s "jaranicama" koje uopste ne poznajem,neke sminkerke...ulazim u bjeli golf,kojeg vozi momak koji je neki dan bio kod mene...prije toga L. i A. prolaze ulicom i pozdravljaju me...mene opet neko gleda,iza one zive ograde pred kucom-stanom stoji...i gleda me...osjecam da me gleda...moje "jaranice"ulaze u auto na zadnje sjediste(njih tri)i ja se josh uguram na zadnje,i opet neko stoji i gleda me kako ulazim...dolazimo do nekih zavucenih ulaza u zgrade,i momak izlazi iz jedne zgrade(taj je momak to jutro dosao prije nas u birc)iza njega je neki tip,kojem se ja obracam iz daleka,on mi nesto govori,s nekim bjesom...mislim da se radilo o nekim drogama,i odjednom pogledam u desno i vidim kako krv prsti po bjelim zidovima zgrade...bjeli golf stoji gdje je i parkiran,niko ne izlazi iz njega,ne znam da li je sve uredu,ali ta krv nije dosla odatel...ne znam odkud je to....i opet neko posmatra s druge strane ulice...ali ja dok sanjam ne znam ko je to...tek jutros kad smo pricale,svaki ovaj put kad sam osjetila da me neko posmatra,ali nisam vidjela ko je to,mi se ukazao iz moje perspektive i ugledala sam D. kako stoji u svojim crnim tolama sa pink fazonom,sva bljeda,gleda me pogledom mrtvaca,opustenih ruku...i danas mi je to bilo cudno,obje smo se cudile tome,all sad me je malo strah....nekako je scary...nije me strah nje licno,nego toga sta to znaci...da li ce mi i nocas biti u snu?!voljela bih da hoce,i da ovo nije jedinstvena prilika,pa sta god to znacilo...jer kad smo to ispricale,nismo mogle shvatiti odkud ona to zna-odkud ona u mom snu....
onda mi je uzela gledati u soljicu kafe...rekla mi je svasta...da mislim na jednog momka stalno,da je tu veliko srce,da ce on biti malo na distanci al da ce se to rijesiti,i da cemo biti skupa...rekla sam joj,da ako se too desi,castim je cim zeli...
onda je mene nagovorila da gledam njoj...i ja sam prvo vidjela samo neki toz...nista specijalno...i onda sam vidjela srce....pored srca vrata,velika vrata kao kod crkve,ispod dolje prst koji prijeti,ili kudi,ruzi....lijevo od toga,veliku masu krvi koja se slijeva niz ledja cuke(Sto je ona rekla da znaci prijatelj)i koji ne da da to ide na nju....ona bjezi,trci prema vratim...iznad vrata imaju neke oci koje je gledaju s mrznjom,zavisti....medjutim,kasnije se ta slika izmjeni...prst postane neki covjek,muskarac,tip...koji stoji i ceka spustene glave,ona ne trci vishe prema vratima nego prema njemu,oci cuke,mi sad izgledaju kao oci njenog bivseg i sadasnjeg super prijatelja...osjecam da mu je ona vrlo,vrlo draga!on je sretan jer ona trci prema tom tipu i bjezi od krvi....a oci koje je gledaju s mrznjom se pretvaraju u slova....pishe nesto kao amir ili asmir...maloprije mi je ispricala da je njena dajdzinca njoj jako sumnjiva,da ima nesto u njoj,al nisam je pitala kako se zove,a kad se ova slova malo izmjene moze se dobiti mirsa...mirsada....hm...vidjet cu...
i odjednom se sve mjenja...ne znam vishe kako...i onda smo razmisljali o tome malo...pa je ona mene pitala za momka na kojeg mislim jel crn...ja sam rekla da je plav,al da ima ovaj drugi crni(ustvari j sam evo par dana sebe tjerala da ne mislim na crnog,nego na plavog...al ocigledno nije bash uspijelo...)ustvari da je vishe tamno smedj,kaze ona...reko jest...al to je drugi....znala je da je visok,da je prije nosao sve crno,cesto i motorku,i onda sam je tjerala da se skoncentrishe na njegovo ime...rekla je da nemoze...uhvatila sam je za ruku,i rekla je "*)prvo slovo njegovog imena)...." * ja sam rekla"ja,dalje..." ona"jel zadnje slovo *"...a ja"jeste dalje" i citavo vrijeme sam joj pokusala slati poruku "*,*,*,*(njegov ime)...itd" i kaze ona"*(njegoo ime!!!)" a meni se od iznenadjenja omakne,i opsujem joj mater...i kazem da jeste...njoj je pogleda bio pun iznenadjenja...reko"nemogu vjerovvati!!!"
kaze ona"nemogu ni ja"...
i tako smo se iznenadile pravo,a kad sam ja njenu soljicu uzela u ruke(prije toga)prvo sam zadrhtala uzasno,a kad sam je ostavila zamantalo mi se...
inace sam citavo vrijeme drhtala...pitala me je jesma li ikad sjedila sama u sobi u zadnje vrijeme,plakala i trebao mi je neko da me zagrli...jesam!
nakon toga je pocela pricati kako se upravo osjeca,kaze"isto kao da sam u nekoj sobi...gledam kroz prozor....veliki prozor...nije bash ogroman,al je veliki...vidim samo granje...cekaj das e orkenem...vidim krevet...tu je jedan krevet....i nesto k'o komoda...zid nije bjel skrzo,nesto ima na zidu...(ja je pitam jel nesto crtano po zidu)...jeste...nesto ima crtano...(jel krevet k'o svi drugi,il je drugaciji)nekako je drugaciji...nije obican krevet....i ta komoda tu....(haj se okreni josh jednom prema prozoru-uzimam je za ruku,i oci joj se pune suzama...pitam je sta joj je,kaze da ne zna...place,ali nastavlja)...sta vidis sad...vidim....ima cesta neka....vidim cestu....i granje....sad gledam u nebo....tamno je i sivkasti oblaci su gore...okrecem se sad ponovo....ova soba je puna neke negativne energije...nije mrznja...nije ni bol,pravi...nego...usamjlenost neka....vidim vrata(kakva su vrata)...nisu bjela...smedjkasta....ima nesto i na njima,al en vidim sta....(okreni se u desno...sta vidis)vidim kao neku policu...nesto stoji tu....(haj sad josh desno....)opet nesto na zidu....jel ima crvene boje tu?(ima)...ova soba je tako puna boli....vidim i krv cak...tako me boli ova soba....usamljenost je tu velika....(kazem,gdje i ne bi bila...upravo si opisala moju sobu...)...(shuti momenat)ti si puna boli...tebe je neko dobro povrijedio(kazem:a,ko nije...?!)....puno si usamljena i soba je puna boli...ima nesto u toj sobi....malo je...mislim nije skroz malo,ali znas...(znam)...pronadji to i izbaci iz sobe...jel imate vi negdje u kuci neki pravo lijep luster...mislim,nije lijep nego velik,fin...(imamo,u dnevnoj sobi) jer taj sam luster vidjela i u tovjoj sobi,a i negdje drugo u kuci(cura nikaddddd nije bila ni blizu moje kuce...)...na tom lusteru se moze nesto sakriti...tu mozda nesto ima...ne znam...mozda i nema,al pogledaj...
(pustam joj ruku,i suze nestaju....za to vrjeme je vani pocela padati kisha...)
govorim joj""mozda sad grijesim...al,imal tovja mama jedan lancic koji stalno nosi?(ima),ima na nejmu neki privjesak...nesto kruzno...nosi ga ovdje...u podrucju prsa...(jeste,u obliku potkovice...ima potkovica,i ja sam ga prije nosila),al nije zlatan...srebreni...(jeste,kako znas?smijeska se),imal tvoja mama nekako smedjkasto crvenu kosu?(crnkasto smedjkastu....)do ramena malo kracu....(aha)...joj...-smijem se-...a stari ti je neki profesor,il doktor....il tako..izgleda ozbiljnije,al nije ozbiljan(nije profesor il doktor,al izgleda ozbiljno,al nije bash skroz)...ti i mama se dobro slazete...ona te puno voli,i ti nju....sretna je s tobom i zadovoljna...vidim je od kako smo dosli u birc,kako nesto radi po kuhinji i ti stojis tu i pricas joj nesto,a ona se smjeska,smije se,drago joj je...imam tu sliku u glavi od kako smo dosli...
(hehe,kako znas...)...moram u wc,sad cu ja doci...
-odlazim u wc....odjednom stanem pred ogledalo(ovo je stvarno strasno kad se sjetim...)nigdje nikoga...odjednom mi se lice pocinje debljati...ja se debljam,postajem starija,dobivam brkove...vidim lik svog starog...u manjoj verziji u ogledalu...otvorim usta,i fali mi jedan zub...zjenice su mi ogromne,jedva se vidi zelenilo...strah me je te slike....izoblicena sam skroz..odlazim u kabinu,i zakljucavam se....zavrsavam ....i krenem prema vratima,al mi se ruka toliko trese(desna prvo,pa i ljeva)da nemogu da uhvatim lanac,i pocinjem se izvijati...naslanjam se na zid...dok se ne smirim malo...izlazim napokon,stanem josh jednom pred ogledalo...ulazi cura neka,ja izlazim...jedva se penjem gore....(nema 20 cm,stepenica ,al djaba)sjedam a ona kaze:"jesi ti sad tamo stala pred ogledalom i gledala nesto....cudno..."
ja odgovaram"jesam..kako opet znas?!znas sta mi se desilo..." isrpicma joj na brzinu sta je bilo,i kazem da su i njoj zjenice uzasno velike...siroke...
desilo se josh svasta,al nemogu vishe pisati...uglavnom se meni povratila vizija iz soljice,i pocela sam nesto vidjati....kao gore sto napisah,samo realno...i o tome smo pricale do kraja,kad smo i krenule,i kad mi je pomogla da stavim ono olovo na kojem sam prespavala davno,koje je bilo kod mene u dvoristu pa sam ga jutros uzela da ga odnesem dalje,na srecu,jer je amidza cistio avliju....ulgavnom smo to stavili pod jedan blok kod akademije....i onda otisle do tramvaja,kad sam ja krenula u skolu,a ona kuci...citav ddan sam razmisljala o tome,smijala se,bila nekaako pozitivno naelektrisana,i pjevala lithium od nirvane,i neku"volim te,sto da te lazem,volim te,kako da ti kazem,volim te i nemogu bez tebe"...ne znam sto...i citavo vrijeme samo ponavljala..."kako je znala"...niko oko mene nije kontao nist.a...ovo je tako cudan dan....maloprije smo se cule na telefon,i dogovorile se da u petak moramo izaci,i da ce ona doci na ilidzu....eh....vidjet cemo josh....

kada sam ispricala dugogodisnjoj jaranici sta mi se sve desava rekla je
"wowo.to zvuci isto kao iz nekog filma!"
znam sta je htjela time da mi dokaze-da mi ne vjeruje...da misli da izmisljam...
ali po meni postoje dvije mogucnosti...
1.to je sve stvarno,bash tako,i nikako drugacije,i ja imam to sto imam,vidim to sto vidim,cujem to sto cujem,znam to sto znam
ili
2.ja sam luda!
licno vishe pretendiram ovom prvom(istina je!uvjerila sam se u to...a kako?...vidjet cete i sami...)ali vi sad vjerovatno mislite da je prije ovo drugo u pitanju...kao i skoro svi...
od februara ove godine mi se dogadjaju,u najmanju ruku,cudne stvari...osjetila sam kad je momak moje prijateljice umro-tacno u tom trenutku nesto je prostrujalo kroz moja pluca,napravilo veliku rupu,i kroz tu rupu je duvao vjetar...to je bilo bolno uzasno...znala sam da se nesto loshe desava,i rekla sam to prijateljici koja je sjedila pored mene,i rekla sam to josh dvjema curama u roku od 15 minuta...prvo to nisu shvacale ozbiljno,medjutim kada su kasnije(nakon par dana)saznale da je R. umro tacno u tom trenutku kad sam ja to osjetila...prvo su se odmakle korak od mene,pa ponovo primakle,i rekle da mi vjeruju,al da je zastrasujuce,i ipak nekako ne vjerovatno...
to nije bilo prvo,ali najjace do tad sto se dogodilo...mislim,prije sam se igrala s profesorima...zamisljala bih kako profesorica ustaje i otvara vrata,i ona bi to uradila,i nakon toga stala razmisljati zasto je to uradila...znam da mi to i nemoze niko vjerovati,jer nisam nikome ni govorila...
samo bih se ja tada uzela smijati...radila sam takve stvari s profesorima neko vrijeme,i bilo mi je zanimljivo...
medjutim to sa R.-om mi je bilo previshe za pocetak...
na zalost...ili mozda srecu?!ne znam...uglavnom to nije bio zadnji put...
ako bi moju prijateljicu bolio stomak u noci toliko da nije mogla spavati(ima problema sa crijevima...neka hronicna bolest)ni ja nisam mogla spavati i stomak bi me bolio do besvjesti...i kada sam otisla doktoru zbog tih bolova,napravili su rendgenske i ultra snimke...vadili krv,urin,i sve to...ali nista,apsolutno nista nisu nasli nikad!
deja vu mi se desava 50 puta na dan!ali ne deja vu kao ostalim ljudima,da se nesto desi pa se oni tek tada sjete da su to nekad vec vidjeli,dozivjeli...meni se prvo nesto u glavi desi,pa onda u relanosti...ne odmah,nakon nekog vremena...zavisi...ali od cega nisam josh skuzila...npr.prije tri dana sam przila ribu,i odjednom sam vidjela ulje u tavi kako prsti na sve strane i sebe kako odskacem par koraka u nazad...nista se nije desavalo tada-ulje je bilo mirno...nakon sto sam zavrsila,mama je uzela tavu i stavila je na sudoper,ja je nisam vidjela i kanula mi je jedna kapljica vode na vruce ulje,i ja sam odskocila(refleksivno)par koraka u nazad...onda sam stala posmatrati,zadivljeno,ulje koje je prstalo na sve strane...ok...ovdje neko moze reci:a mozda si namjerno kanula vode na tavu...nisam...ko zeli nek vjeruje,ko ne-nemora...ne radim ovo rad nekog drugog,nego rad sebe...mozda neko misli(a sigruno je vishe takvih,nego onih koji mi vjeruju)da izmisljam...samo izvolite,meni svejedno...
ja imam svoje dokaze...imam jednu osobu kojoj se desava skoro pa identicno kao meni,samo kad se nas dvije sastanemo ja osjecam da ona ima puno vecu energiju nego ja...ali ona je to dobila tek jedno 6 mjeseci poslije mene...josh jedna interesantna stvar je da sam ja 6 mjeseci i 1 dan starija od nje...
medjutim u posljednjih sedmicu dana smo non stop u kontaktu,jer smo tek sad jedna drugoj to konacno priznale...premda smo prvi put razgovrale prije mjesec dana...inace ne govorimo ni jedna ni druga puno o sebi nepoznatim ljudima,ali tu noc smo mi odmah pocele pricati o tome...nakon toga se mjesec dana nismo ni vidjele ni cule...i tacno na dan kad se njoj desi prvo "predvidjanje smrti" mi se vidimo ponovo...predvidjela je da ce joj psa udariti auto...i za to ima svjedoka...otac i ona su izveli psa u setnju...samo sto ga je pustila s lanca rekla je ocu:
"sta bi ti sad uradio da ga udari auto"
i u tom momentu se cula skripa guma...pas je podletio pod auto...mrtav...
tu noc se mi slucajno srentemo ponovo na istom mjestu gdje smo se i upoznale...i ona mi isprica za to,i moli me da se nadjemo na kafi...(o tome sta je bilo kad smo se nasle cu pisati u iducem postu-tj.izbaciti dio iz mog dnevnika)...
od tada je prosla sedmica dana tacno...
tek kada sam sa njom razgovarala o tome,rekla sam to svojoj mami...tu noc kad sam joj rekla obje smo plakale,i stale moliti se Bogu...moja mama misli da mi je to "napravljeno"...tj.da je neko bacio crnu magiju na mene...sto su mi rekle i mnoge gatare,i hodze,i popovi...vishe nemam razloga da sumnajm u to...svi su mi rekli isto...ali mama je prva(nisam ni hodzama ni nikome josh govorila) koja je rekla da mi je ovo sto se desava,napravljeno time...tj.da neko zeli da me izludi....bash sam juce isla sa starcima i bratom na neki izlet...kada smo isli tamo bila je jedna nesreca,medjutim nije se moglo zakljuciti da je nesto bilo,osim sto je policajac hodao magistralom...ali,meni je u glavi bila sam rijec"sahrana"...i kad smo se vracali,nakon 5-6 sati...tu je bio kran,koji je trazio nesto u rijeci,ljudi su tu stajali na kishi,policajci...ali nigdje prezivjelih,ili nekog znaka da je neko dolje...nakon toga,jedno 15 minuta,meni se spavalo uzasno...i mobitel mi je stajao sa strane...a brat(mali) je sjedio do mene...imala sam potrebu,tj.nesto mi je citavo vrijeme uporno govorilo"uzmi mobitel,cuvaj brata,sad ce zakociti...hajde!hajde!hajde!" i u trenu kad sam pruzila ruku ka bratu,dohvatila ga za rame,otac je naglo zakocio...ispred nas je bio sudar...rekla sam to mami...
ona mi vjeruje sve vishe,i vishe...
bilo je josh mnogo toga,ali onaj dan kada smo se D.(cura kojoj se desava nesto slicno) i ja nasle...prije pet dana...bio je toliko cudan...svasta se desavalo,a vecinu sam opisala u dnevniku....premda ima stvar kojih se vishe i ne sjecam,ili nisam kako treba opisala...ali to ce biti mali uvod u sve sto cu dalje pisati ovdje...
pa izvolite...vjerovali ili ne...meni,ne da mi je svejedno,nego me se ne grebe puno...
znam istinu!zna je D.,znaju je i A.,S.,i Z.(cure kojima sam rekla za smrt R.),zna je moja mama i sto je najvaznije zna je Bog!

evo,moj prvi post...ovdje...vidim ja svi imaju neke tajne blogove...pa ev,mogu onda i ja...ko god vo bude citao...vjerovatnoc e misliti da nisam sva svoja...i ne krivim ga!i ja bih da meni neko prica o tome,pomislila"ovaj nije sav svoj!" i cak kad ja pricam o tome(a rijetkos e desava...nemoze se svakome vjerovati),osjecam kao da sve tos to kazem nije dovoljno da bih dokazala to...al ipak moram pisati o tome...mozd aovo niko nece ni citati...mzoda hoce,al ce me ismijavati...svejedno je,ne znate ko sam,pa je i u redu...prvo sto cu uraditi je izbaciti jednu stranicu iz svog dnevnika...pa et...citajte...